Majčinstvo bez filtera

I tako prođe Nikola, advent, Božić, Nova, sve u znaku savršenih fotki borova, djece, jela…

Ali nikad kao ove godine nisam kroz dvanaesti mjesec imala osjećaj natjecanja, tko će više tko će bolje, tko je više puta bio na adventu, tko je više vrsta kolača napravio, a tko najljepše sve to posložio, tko je skuvao lonac sarme, a tko ispekao tuku. Naravno, kao dokaz tome milijun i jedna fotka na društvenim mrežama. Priznajem, ja prva sam stavljala fotke kako pravimo kolače, slikala bor, a na Božić, kao čestitka, savršena fotka moje male obitelji. Pa se svi dive lijepoj nasmiješenoj obitelji, kako je sve savršeno, dečki u odijelcima, mama u haljini božićnog uzorka, tako skladni i sretni, awwww

I godi to, naravno, da mi ne godi, ne bih ni bila na društvenim mrežama i stavljala fotke za koje se nadam dobiti baš takve lijepe komentare. Ali zašto meni pašu komentari u kojima meni poznate i nepoznate osobe pišu o tome kako smo divni i krasni, kako je to sve samo stat pa gledat? Upravo zato jer često nije sve kako zamislim, pa mi treba da me se potapše ponekad po ramenu, i kaže „dobro sve radiš“. Ja naravno govorim u svoje ime, a ne u ime svi ostalih koji stavljaju fotke i uživaju u hvalospijevima ispod njih. Možda je kod tih drugih stvarno svaki dan sve kao po špagi.

Ali ne znam zašto onda najviše poruka u inbox dobijem baš kad stavim fotke gdje se djeca ne daju fotkati, netko plače, netko nekog štipa. Zašto najviše poruka dobijem kad stavim sebe neispavanu i umornu, i kukam kako eto divno je biti mama,ali divno bi bilo i ponekad se malo naspavati, maknuti smeđe vrećice ispod očiju i počešljati se kod frizera? To su poruke u kojima mi žene i mame pišu sretne da netko javno piše o tome, jer da svaka od njih često ima osjećaj da samo kod nje ne ide sve kako treba, da je kod drugih sve samo pjesma, namećemo jedna drugoj previsoke ljestvice. Imam osjećaj da se baš zato žene i majke često izgube u začaranom krugu natjecanja same sa sobom da sve mogu i moraju stići.

Ako nešto ne mogu stići, znači da ni ne moram. Ako sama ne ukradem vrijeme za sebe, nitko mi ga neće pokloniti!

Ja sam shvatila na ne mogu pa prema tome ni ne moram. Posložila sam si prioritete mnogo drugačije danas nego prije deset godina, kad sam dobila prvog sina. Ali nije to došlo od danas na sutra, nego se valjalo i mijenjalo kroz dane i mjesece. Dugo je treebalo mom mužu da uvjeri mene, ženu s kamena, da trebam biti nježnija prema sebi i smanjiti ljestvice očekivanja od same sebe. Naučila sam da u kući u kojoj se živi, ima troje djece, dočekuju se gosti, ne može sve biti u savršenom redu. Često nije u nikakvom redu. Naučila sam da ako je osvanula sunčana subota nije prioritet oprati prozore, nego izaći s mužem i djecom u šetnju. Naučila sam da ako ne ukradem sama vrijeme za sebe, da mi ga nitko neće pokloniti. Da, znam, mnoge žene su odgojene znajući već da je to tako. Ali ja nisam. Ja sam naučila da prava žena može i raditi, i kuhati, prati, imati savršen dom, uvijek čist i uredan, da je kod savršene žene sve uvijek savršeno. Ali me život naučio baš suprotno tome. Nije uvijek sve u životu po špagi i kako zamislimo. Ali zar i mora biti, zar nije u tome čar? Zar se nikom nije dogodilo da bor kiti s djecom i da im ukras padne i razbije se? Meni je. Zar nikom nikad nisu izgorili kolači, uvenula božićna pšenica, srušio se bor? Je, znam da je, jer neki su mi to sami rekli, a neki su stavili fotke na društvene mreže kako im se prevrnuo bor, kako su pesi polupali ukrase. I meni je to bilo baš životno. Ne kažem da trebamo jedni druge bombardirati svakom glupom, i/ili lošom situacijom koja nam se dogodi. Ali zašto ne i to staviti.

I da se vratim da naše fotkanje za tu savršenu božićnu čestitku. Da, i meni je baš divna, i sretna sam da ju imamo. Ali eto, baš želim podijeliti s Vama da je mama u haljini s božićnim uzorkom jer u ništa drugo svečano niti ne stane. Jakov je samo za tu fotku bio u sakou jer se odmah na početku fotkanja ukakao do vrata, pa sam ga presvukla u rezervni bodi. Dečki su se već nakon prvog seta fotki počeli štipati, gurkati i svađati tko će držati Jakova na fotkama. Jakov je počeo plakati. S time da smo se sve skupa fotkali pola sata, znači naguravanje je počelo nakon deset minuta. Mama se sva zajapurila od pokušaja nagovaranja. Ali evo, uspjeli smo! Imamo savršene fotke! Nekom su savršene ove po špagi, nekom ove iza, nekom ništa. Meni su sve savršene! Jer nije život, barem moj nije, samo poza, i sve na van. Meni je moj život savršen upravo sa svim tim svojim nesavršenostima.

Lijep početak ove 2019., i puno zdravlja, sreće, uspjeha,

Želi Vam,

Žena majka glumica!