To je nama naša borba dala

Dolazi sinu poruka profesorice povijesti. Glasi nešto u smislu- Dragi Ivane, što se tiče položaja žena u našem društvu i u Rimu (uče rimsko društvo, dakle, xx godina prije Krista), puno se toga promijenilo. U Rimu su žene imale malo prava, bile su vezane uz kuću i obiteljski život. A danas su ravnopravne s muškarcima, mogu glasati na izborima, mogu birati što će raditi, kako će živjeti. Imaju pravo na obrazovanje i tako dalje.

Velim, pa dobro Ivane što si ti napisao, da vidim. A tamo piše – od rimskog doba do danas se nije puno toga promijenilo, samo danas žene imaju više prava. Meni padne roleta: dobro, kako si mogao tako nešto napisati, pa u Rimu su žene samo brinule o kući i o obitelji. A danas žene mogu raditi, obrazovati se, glasati. Imaju puno više prava. A dijete hladno odgovori- pa da, to sam i rekao, nije se nista promijenilo, samo danas žene imaju puno više prava.

Ja sam zastala, gledam ga, vrtim po glavi to što je rekao. I mislim si – ti bokca – pa mali nije skroz u krivu. To kroz dječje oči tako izgleda. Mama i dalje brine, kuća, obitelj, bez mame se ništa ne događa. A mama uz to i radi, i juri okolo rješavati sto drugih stvari. Dakle, po obavezama i odgovornosti oko kuće i obitelji, rimska žena, ali sa puno više prava. To je nama naša borba dala.

Padne mi na pamet sastavak iz škole koji je jedna moja kolegica objavila, kako je njena curica opisala svoju obitelj. Ne sjećam se sad baš točno kako je išlo, ali nadam se da ćete shvatiti bit. Piše djevojčica nešto kao – mama je glumica. Kada dođe doma ona usisava, uči tekstove, kuha, pokazuje bratu zadaću, igra se s nama. Tata je isto glumac, on kada dođe doma leži pred televizorom ili spava na kauču.

Djeca kuže da su mame te koje danas imaju na svojim plećima odgovornost ima li kruha u kući (ako ga sama ne ide kupiti, ona je ta koja brine da napomene drugima da kupe), je li nestalo toaletnog papira, je li gotova zadaća, jesu sva djeca stigla svako na svoje aktivnosti… Mama bi trebala i imati čistu mirišljavu kosu, a ne se uvijek osjetiti na dinstanje, mama ide i na posao, većinom mame same brinu o kućanstvu, od kuhanja do čišćenja, pranja veša.

A mame su i te koje trpe teror ako su odlučile da će uz obitelj i raditi, ili ako jednostavno moraju i raditi jer – egzistencija. Mame su te koje se pita „A tko čuva dijete“, dok su one na poslu, kavi, placu. Mame su te koje i dalje u većini slučajeva idu na porodiljne (a i bolovanja) jer drugačije „nije normalno“. Nije jer smo takvo društvo. Moj brat u Švedskoj je najnormalnije išao na porodiljni i bio s bebom, a šogorica je radila. Jer su se njih dvoje tako dogovorili. I maloj nije falilo ni šetnje, ni kuhane kašice, a i dojila je skoro godinu dana. Ali to je Švedska.

Volim ja svoju domovinu, volim tu podizati djecu, ali neke stvari se jako sporo mijenjaju nabolje za nas žene. Jer sada, da, imamo prava i raditi, i glasati, i obrazovati se, ali opet smo većinom mi žene te koje moramo, uz sva prava, i brinuti za potomstvo, za kuću, ili naći i platiti nekoga tko će to raditi umjesto nas. Imam muža koji će uz sve svoje obaveze, kao i ja, skuhati, tuširati djecu i staviti ih na spavanje, voziti na treninge, ići u nabavku. Ali ako dijete ne ide u jaslice, ja sam ta koja treba naći tetu koja će ga čuvati dok radimo. Ako je temperatura, ja sam ta koja ju skida i cijelu noć je budna, pa makar sutra morala dvanaest sati snimati. Ja sam odgovorna ako dođu ovakve opaske od profeosra, jer, eto, trebam i zadaće pregledavati. I da ne nabrajam dalje, imam muža s kojim dijelim sve obveze oko djece i doma, ali ipak ne baš u jednakom omjeru. „A imamo jedne od najboljih primjeraka“ rekla bi jedna moja kolegica „zamisli kakvi su oni drugi“. A nisu oni krivi, nego generalno društvo, pogled na žene i njihove stavove, prava, obveze.

Nisam mogla sinu objasniti da ne može tako reći da se nije puno toga promijenilo od Rimskog doba, da samo žene imaju više prava. Kada i sama, kad malo bolje promislim, mislim da nemamo mi puno više prava, nego imamo puno više odgovornosti i obeza u odnosu na prije. Ali ne, ne, nema predaje! Danas je jedan sin postavljao stol, a drugi umijesio i napravio noklice s grizom za juhu. Muž je najmlađeg izveo u šetnju, a ja sam konačno sredila fotografije i tekst za objavu recepata za moj blog. Mali koraci za čovječanstvo, veliki za svaku ženu. Moramo od malena tesati muškarce koji će ženu gledati kao sebi jednaku u svemu, bilo da se radi o njihovim ili svim drugim ženama. Od malena se trn oštri, a odgovornost je na svima nama kakvo ćemo društvo graditi.

Jednaka prava za sve!!

Lijep tjedan vam želim!