Uskrs bez mise, može li bolje?

I eto, prođe Uskrs. Svi smo nakeljili na zidove svojih društvenih mreža šarena jaja, šunkice, netko je sretan, netko sjetan, a neki kažu da su i plakali. Svatko se na svoj način nosi sa cijelom ovom situacijom, sa odvojenošću od najmilijih u ove dane. Iako, ruku na srce, mnogi znam da su baš u blagdansko vrijeme znali stavljati razglednice s raznih putovanja, jer, bože moj, to je jedino vrijeme kada ljudi većinom mogu dobiti slobodno, i možemo putovati. A, eto, sada kada se ne smije na putešestvije, najveći je problem što nismo s onima s kojima možda ionako ne bismo ni bili. No dobro.

Ono što mi je posebno zanimljivo je to da je mnogima bitno da nema mise. Mnogi se i sprdaju na račun samog tog dana „Korona, Uskrs otkazan“, pogrdnim imenima se naziva one koji uopće spominju misu ove dane, jer kakve veze ima misa sad kad smo svi u borbi s pandemijom, potresom razorenim domovima, otkazima… A svi hop jaja, cvijeće, šunkice. Kad treba trpati u se na se i poda se svi slavimo Uskrs, tada nema pandemije, potresa, nema ničeg. Al sam spomen mise odmah pljuvačina, poziv na linč, kako se itko usuđuje spomenuti misu u ovo nemilo doma.

Da se razumijemo, ja sam sa svojom obitelji doma i nikud ne idem. Nisam za nikakve gužve, okupljanja, procesije. Ako Papa može govoriti misu i moliti na praznom trgu, može i moja obitelj misu gledati i slušati na televiziji. Ono što meni nije jasno je otkud tolika mržnja spram ljudi koji se mole, koji se usude spomenuti crkvu, Boga, vjeru. Zašto, čemu? To pomaže nečemu, osim širenju mržnje? Odbojna ti je pomisao na Boga, vjeru, crkvu, mise, ali na popratni folklor nije, što je ok, svatko ima svoje radosti. Nego, zašto imaš potrebu onda ismijavati one koji slave? One kojima je taj dan bitna i misa, ili točnije one kojima je misa taj dan najbitnije, a šunkice i jaja su tek nuspojave događaja.

Još na početku ove karantene, dok još nije sve potpuno stalo, sjećam se da su mnogi isto tako glasno vikali na crkve i vjernike na misama dok svi drugi moraju biti doma. A nisu bili, terase pune, Jarun, Bundek, ekipa roštilja, hrpe djece, odraslih. To nikom nije zapelo za oko, svima je najveći trn u oku crkva i ljudi na misi. Opet moram naglasiti da smo moja obitelj i ja prestali ići u crkvu barem dva tjedna prije potpune karantene, kada sam i dijete izvadila iz vrtića. I mislim, u datoj situaciji, da je za sve nas bolje da se mise slušaju doma, kao što mislim da bi bilo bolje i da svi sjede doma a ne da su pune šetnice, kao moja ulica sinoć. Gledam s balkona po petero ljudi se šeće, kavice u rukama, djeca na rolama, to je ok. Moji prijatelji koji nam šalju čestitku s koje se vidi da imaju goste na ručku. To je ok. Ma naravno, sve je ok. Kao i u svemu, jednostavno si neki uzmu neke stvari za pravo, dok drugi ne, i ok. Ne osuđujem nikog, svima želim sve najbolje, i za Uskrs i svaki drugi dan.

Samo bilo bi lijepo da ako postoje pravila koja vrijede za sve, da ih se svi i drže, a ne da smo svi isti, samo su neki od nas istiji. Bilo bi lijepo da se poštuje i one koji slave ovaj blagdan jer su vjernici, a ne jer su prihvatili dio folklora. Pa ako se ima nešto protiv nekog i nečeg, da se ne pljuje i ne poziva na kolektivni linč. Niste vjernici? Ne znate kakav je to osjećaj dok gledam sliku Isusa koji sjedi na ljuljački na križu? Pa probajte zamisliti da se ja javno sprdam s vašim djetetom, mužem, ženom, partnerom, i pozivam sve druge da mi se pridruže u tome. Evo, ne znam kako bih pobliže to objasnila.

Ljubav

Ja sam jako autoironična, volim se zezati na svoj i na tuđi račun. Ali nekako znaš koje stvari ne bi trebalo dirati, koje stvari su ipak preosobne. Znamo mi svi jako dobro kad je previše. Pa bilo bi lijepo, neka, iznosimo svi svoje stavove, ali da se razmisli o načinu. Je li to što govorim nekoga vrijeđa. Ne moramo svi biti vjernici, ni ići u crkvu, ja sam od onih koji vjeruju da je ljepota u različitosti. Ali ako već mijesiš kruščiće, slikaš se sa šunkicama, jajcima, pa daj barem onda nemoj pljuvati po tom, za vjernike, najvećem danu. Nemoj ih ismijavati jer im fali taj dan osjetiti to zajedništvo vjernika, mise, Uskrsa. Ja sam to zajedništvo osjetila u svom domu, sa svojom nuklearnom obitelji. Imala sam Uskrs u srcu u punom smislu te riječi. Ali mnogi možda nisu, mnogima to fali. Pa daj pusti neka govore o tome. Ne moraš biti ni vjernik, ni pobornik istih, ali budi čovjek. Daj pusti svakom njegovu radost.

Svima šaljem more pozitive i ljubavi u ovo nemilo doba,

Voli vas žena, majka, glumica!